Posts

Showing posts from March, 2020

Vladimira Čerepkova, Bela samoća

Image
KAKAV JE DŽEZ Džez je težak kao jesenje nebo džez je dugačak kao mesečeva obala Džez to su tri bubnjara luda koji sviraju po vlastitim glavama ODJEDNOM Neko mi je poklonio bisere, naslutila sam smisao tog dara, ima tako bogatih snova, neko drugi mi je poklonio staklenu kutiju, punu vodenih biljaka, na njima belo kamenje, pomislih, san je izvor tih darova; ne mogu sve da ih primim, ja sam poželela da mi neko pokloni oblake, dok plove, i sneg što se topi, ali najviše od svega krila, prava krila.  NEDELJNO PODNE Do nas dopire zvuk zvona do nekog mesta gde smo mi Obavija me tiha radost ne mogu da dišem čulo bi se Prisećam se raznih nedeljnih popodneva podne upropaštenog ručka podne velikog ručka podne bez ručka pospano podne čilo podne tolikih se podneva sećam ali današnje zaboravljam Do nas dopire zvuk zvona do nekog mesta gde smo mi Obavija me tiha radost ne mogu